Nenad Turkalj

Nenad Turkalj rođen je 19. prosinca 1923. u Zagrebu. Tu polazi srednju glazbenu školu pri Muzičkoj akademiji, a predavali su mu, među ostalima, Zlatko Grgošević (harmonija), Mladen Stahuljak (kontrapunkt) i Natko Devčić (glasovir). Apsolvira građevinski odjel Tehničkog fakulteta u Zagrebu na kojem se zapošljava kao asistent.

Na Filozofskom fakultetu sluša predavanja iz čiste filozofije i komparativne književnosti. Od 1948. javlja se s esejima te glazbenim i filmskim, a kasnije i kazališnim kritikama. Od 1950. glazbeni je urednik na Radio Zagrebu (današnjem Hrvatskome radiju) gdje u povodu proslave 25. obljetnice Radio Zagreba (1951), prima nagradu za inovacije u predstavljanju glazbenih emisija. Istodobno piše (najvećim dijelom) u časopisu Izvor, gdje dobiva nagradu za filmske kritike. Kao glazbeni kritičar počinje raditi i u Narodnome listu (1950), a povremeno piše i u Vjesniku. Predsjednik je Radničkog savjeta Narodnog lista u vrijeme fuzije s redakcijom Večernjeg vjesnika kojom nastaje današnji Večernji list. U novome je listu Turkalj glazbeni kritičar do 1960. kada prelazi u novoosnovani tjednik za kulturu Telegram, gdje djeluje kao urednik za glazbu i kazalište (1960 -1970), i direktor (1968 -1970). U tadašnjoj Koncertnoj direkciji 1973. obnaša dužnost direktora međunarodnog festivala Muzički biennale Zagreb. Krajem 1973. preuzima mjesto programskog direktora tek otvorene Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog gdje djeluje do odlaska u mirovinu 1982. U međuvremenu je i šef pressa na Dubrovačkim ljetnim igrama (1957), a radi i na Muzičkom biennalu Zagreb te Jugoslavenskoj muzičkoj tribini u Opatiji. Glavni je i odgovorni urednik časopisa Muzička kultura (1985 -1987), dramaturg Opere HNK Zagreb (1985-1989), u dva mandata predsjednik Hrvatskog društva skladatelja i glazbenih pisaca (1981-1983) te potpredsjednik Saveza organizacija kompozitora Jugoslavije (1979). Redovito objavljuje glazbene, a povremeno kazališne i filmske kritike u novinama, časopisima (Izvor, Kolo, Mogućnosti, Cantus, Monde de la Musique, Le Théatre de Monde…) i na radiju (ukupno više od 5000 naslova). Na televiziji vodi emisije iz kulture, autor je i redatelj TV filmova. Piše koncertne i kazališne komentare, o glazbi i filmu predaje u zemlji i u inozemstvu (Švedska, Francuska, Njemačka, Italija, Austrija). Autor je knjiga prodanih u više od 40 000 primjeraka. Rasprodane su Mala historija muzike (1957, 1960, 1963), 100 opera (1963, 1964), Historija muzike (1980), 111 opera (1987), a u distribuciji su još 125 opera (1997) i Prema glazbi - zapisi o hrvatskim operama i skladateljima (2003). Prevodi operna i operetna libreta, piše izvorne tekstove za kantate Ive Kirigina i Borisa Papandopula te libreta za opere Kentervilski duh Papandopula (praizvedba Osijek, 1979), Richard III Igora Kuljerića (Zagreb, 1987) i Karoline Suhodolske Miroslava Miletića. U Operi HNK Zagreb povjerena mu je prva samostalna režija - Verdijev Trubadur (1985). Slijede režije Rossinijeva Seviljskog brijača u Rogaškoj Slatini (1986), Puccinijeve La Boheme u Zagrebu (1991) i u Splitu(1995) te Verdijeve Aide u zagrebačkoj operi (1997). Predstave Trubadur i Aida prenio je i na pozornicu pulske Arene. U njegovoj režiji Trubadur je jedna od najdugovječnijih predstava zagrebačke Opere: 5. siječnja 2006. izvedena je 106-i puta.

Nenad Turkalj član je HDS-a (u dva navrata i predsjednik), član je HND-a i Društva hrvatskih književnika.

Nositelj je Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (2003) i dobitnik Josipa Andreisa (2004). Godine 2004. za poseban je doprinos hrvatskoj glazbenoj publicistici nagrađen Porinom za životno djelo.