Ivo Robić

Ivo Robić rođen je 28. siječnja 1923. u Garešnici, a maturirao je u Bjelovaru. U Zagrebu studira na Pravnome fakultetu te u jesen 1943. nakon radijske audicije s Kinelovom Sniježi počinje uživo pjevati u programu Državne krugovalne postaje Zagreb. Istodobno nastupa u zagrebačkom Kolu, uz orkestar Charlija Pavlića, a potom u noćnom lokalu Gradskog podruma - Grillroomu, uz orkestar Kalmana Kočija. Pobjednik je prvog domaćeg festivala zabavne glazbe (Zagreb), tadašnjeg Natječaja za najbolje plesne melodije 1953. sa skladbom Ta tvoja ruka mala (Ljubo Kuntarić/Blanka Chudoba), kao i prvog festivala u Opatiji s pjesmom Mala djevojčica (Milutin Vandekar/Alka Ruben, 1958). Taj duet sa 16-ogodišnjom Zdenkom Vučković bio je apsolutni pobjednik prema glasovanju slušatelja svih jugoslavenskih radio postaja (I. nagradaslušateljaRadioZagrebaiRadioLjubljane, II. nagradaslušateljaRadioBeograda). Prvi je glas šlagera svojih generacijskih suvremenika - skladatelja (Kuntarića, Šebetića, Grčevića, Vandekara, Sorokina, Gotovca, Körblera, Biroa, Nardellija), a uspješno radi i prepjeve svjetske glazbene produkcije. Od 1949. do 1958. objavljuje respektabilna 62 velika singla (78 okretaja) i 3 LP ploče. Za Jugoton snima prvu pjevanu solističku LP ploču u SFRJ - Pjeva vam Ivo Robić. Albume mu objavljuju Supraphon i Polydor (14 LP-ja, 1959-1966) u čijem studiju snima Morgen (Hamburg, 4. veljače 1959). Postaje prvi izvozni hrvatski simbol pop glazbe, jer tim hitom osvaja 13. mjesto na Billboardovom Top 40 (21. rujna 1959), kao i 23. mjesto britanske top ljestvice (New Musical Express, 7. studenog 1959). Morgen je ujedno i prva ploča na njemačkom jeziku koja se pojavila na anglo-američkim ljestvicama (nakladnik Laurie), a postiže velik uspjeh i u zapadnoeuropskim zemljama (tadašnja SR Njemačka - Ivo Robić und die Sing-Masters). Velike uspješnice su također: Muli Song, (također na Billboardovoj top listi - 58. mjesto, 1960), Mit 17 fängt das Leben erst an, Rot is der Wein i Fremde in der Nacht, s kojom je 1966. Frank Sinatra postigao golem uspjeh. Uz skladatelja i producenta Kämpferta Robića veže iskreno prijateljstvo, ali i nikad službeno priznato autorstvo pjesme StrangersintheNight, koju je, prema svjedočenju supruge Marte, Robić slao i na Splitski festival, međutim, nije prošla selekciju. Uz zlatom ovjenčane milijunske naklade Morgena, prvog i jedinog uspjeha nekog domaćeg pjevača u svjetskome šou-biznisu, najčešće se spominjala anegdota o šetnji Hamburgom, kada je svojega producenta Berta Kämpferta nagovorio da poslušaju novi zvuk koji je dolazio iz TopTenCluba (Beatlesi, tada još s Tonyjem Sheridanom). Oduševljen, Robić je Kämpferta nagovorio da im snimi prvu ploču i tako je nastala MyBonnie. Sa statusom uvaženog europskog zabavljača, na estradnoj sceni tadašnje SFRJ Robić stvara diskografski opus bez premca (50-ih: Tatvojarukamala, SerenadaOpatiji, Jabukeitrešnje...). Sam je skladao neke od svojih najvećih šlagera 50-ih: Srce, laku noć, Ja ću doć, Za tobom čeznem, Ne plači, Ko nježni cvijet i Samo jednom se ljubi. Bliska mu je bila etno baština, pa uspješno piše i za regionalne festivale u Krapini, Slavoniji i na Kvarneru. Godine 2000. skupina DiStrojers (Marijan Podgorski, Saša Zalepugin jr i Piko Stančić) snima album Časnapionirskariječ na kojemu u post punk maniri obrađuju veliki hit Golubovi. LegendarniRobić pridružuje im se na snimanju albuma i tako nastaje posljednja snimka najuspješnijeg hrvatskog pjevača svih vremena (pjesma doživljava ponovni uspjeh nakon gotovo 36 godina). Mitski lik hrvatske popularne glazbe preminuo je u Rijeci 9. ožujka 2000.

Godine 2006. dobio je svoju zvijezdu u opatijskoj Ulici slavnih. Muzej grada Zagreba priprema opsežnu retrospektivnu izložbu Mister Morgen - Ivo Robić (otvorenje 30.05.2007.).

Ivo Robić bio je počasni predsjednik HGU-a.

Ivi Robiću dodijeljena su mnogobrojna priznanja i nagrade: zlatna ploča Polydora (1960), Brončani lav Radio Luxembourga (1960), Zlatni lav Radio Luxembourga (1961), Zlatna ptica Jugotona (1969), Josip Štolcer Slavenski za glazbenu umjetnost (1981) te zvijezda na Pločniku slavnih u Opatiji (2006). Nositelj je Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1995). Porin za životno djelo uručen mu je godine 1997.